Putopis: Varaždinski student na Tajvanu, 2. dio

Republika Kina, povodom stote obljetnice svoga postojanja raspisala je natje?aj za 250 mladih osoba iz cijelog svijeta da prisustvuju doga?aju pod nazivom  „International Youth Week-- Centennial Homestay”. Za predstavnika Hrvatske odabran je student varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike Danijel Dadovi? , ina?e porijeklom iz Siska, kojeg je varaždinska javnost ve? imala prilike upoznati kad je svojoj djevojci u Parku Vatroslava Jagi?a posadio "drvo ljubavi". Donosimo Vam drugi dio njegova putopisa.

>> Putopis: Varaždinski student na Tajvanu, 1. dio

Prije svog putovanja na Taiwan bio sam poprili?no uvjeren u neke od stereotipova o Azijatima poput njihove zatvorenosti, nevoljkosti prema pokazivanju emocija, veoma neukusnoj i egzoti?noj prehrani, malim automobilima, užurbanom na?inu života i sli?no. Došavši u Tajvan, na startu sam se razuvjerio u nekoliko njih! Naime, prije puta, dvojio sam koliko veliki kofer uzeti, jer sam pretpostavljao da ?e automobil biti toliko mali da ?u ja jedva stati u njega, a kamoli moj kofer i ja. Na moje ?u?enje kofer, ja, i još jedna cijela malonogometna ekipa bi bez problema stala u auto jer Tajvanci uglavnom voze džipove, limuzine i pretežno velika vozila uz naravno neizostavni dio prometa posve?en skuterima.

Nakon stereotipa o automobilima, pao je stereotip o njihovoj zatvorenosti i nevoljkosti prema pokazivanju emocija. Obitelj koja me je ugostila je izuzetno srda?na, otvorena i štoviše, veoma nasmijana, a njihova znatiželja je bila dovoljno velika da prokopamo cijelu povijest Europe, Balkana i Hrvatske te obi?aje i kulturu te da im ispri?am „kak' se to radi kod nas“.

Osobno mi je izuzetno drago što je srušen moj stereotip/strahovanje o prehrani. Naime, bojao sam se na kakvu ?u to ishranu tamo nai?i. Odlu?io sam se prepustiti egzoti?noj kuhinji i jednostavno probati sve što su mi doma?ini ponudili, i mogu mirne duše i puna želuca re?i da mi je drago što sam tako postupio! Sama hrana ima veoma druga?iji okus od naše, europske, te je poprili?no za?injena. Okusi variraju od izuzetno slatkih, slanih, pa i onih još do sada, mom nepcu neiskušanih, ali veoma ugodnih. Uglavnom se temelje na, kak bi mi doma rekli, „rezancima“ iliti tjestenini, riži, hrpama raznoraznog povr?a te umacima, manje ili više ljutima a meso je samo u tragovima. Veoma sam se bio poradovao kada sam vidio natpis jednog jela „Roasted beef“ – a kada sam ga dobio, govedinu sam tražio ispod planine mahuna i rezanaca. Od hrane sam iskušao više desetaka vrsta, a izdvojio bih „Rice noodles, Dumplings, Stinky tofu, Tofu, Beef noodles, Hot pot chicken soup od koje osobi koja ju pojede navodno koža postane neodoljivo preljepa, a kosa gusta i sjajna – pa, živi bili pa vidjeli.

Ipak jedno „Ne“

Došao je i trenutak u kojem sam se ipak pokolebao. Jednu ve?er izašli smo na morsku hranu, a kako su me doma?ini kao i ina?e željeli po?astiti sa svime dostupnim, tako je na moj tanjur dospio jedan poveliki morski puž. Nakon što ga je kuhar profesionalno servirao, pred menom se našla jedna bijela masa ?udnog oblika. Zaista sam imao najbolje namjere da kušam i taj aspekt tajvanske kuhinje, ali kada sam prihvatio puža s kineskim štapi?ima, a još jedan dio njega, koji je do sada bio skriven, se prikazao u obliku „rogova“, ispri?ao sam se svojem „kulinarskom Da Danijelu“ i rekao da ?e ipak ovo biti prvo „Ne“ tajvanskoj kuhinji.

Glavni grad - Taipei

Prva postaja je bio „Chiang Kai Shek memorial hall“. Prvi dojam kada sam vidio ulazna vrata je bio ?isto divljenje azijskoj arhitekturi! Ulazna vrata „Dajhong Jhihjheng“ su jedna od veli?anstvenijih gra?evina koje sam imao priliku vidjeti. Memorial hall je toliko ogroman, da sam se ja, ?ovjek od 195 cm osje?ao poput mrava, ali veoma zadivljenog mrava! Nakon razgledavanja ostalih impozantnih gra?evina uklju?uju?i i Nacionalni muzej, zaputili smo se prema neizostavnom odredištu svake osobe koja do?e u Taipei, a to je druga najve?a struktura na svijetu – Taipei 101. Izazov je prona?i po?etak opisivanja iskustva dobivenog u tom arhitektonskom ?udu. Dojam koji me još uvijek drži jest onaj koji sam stekao voze?i se u dizalu koje nas je s petog kata, popelo na 89-i i trajanju od slabašnih 30tak seknudi. Kretnje se nisu dale ni osjetiti, ve? je samo tlak u ušima odavao da se radi o izuzetno brzoj promjeni visine. Pogled s obzervatorija pruža panoramski 360-stupanjski pogled na cijeli grad ?inivši grad jednim obi?nim mravinjakom, prepunom jure?ih svjetala, sjajnih zgrada te samo dalekozorom vidljivih ljudi.

Ima nešto od srca do srca

U posjeti Muzeju stakla imao sam priliku vidjeti veoma zanimljive radove te ?ak i upoznati umjetnicu koja ih radi, a koja me je kasnije pozvala da se i sam okušam u izradi staklenih skulpturica. Izazov prihva?en! Uspio sam napraviti svoje dvije vlastite skulpturice, malog pingvina i omanje srce a u zamjenu za to iskustvo, ostavio sam joj licitarsko srce, koje je veoma dobro prihva?eno te mi je ?ak priskrbilo besplatnu hranu i pi?e u jednom boljem restoranu u gradu Hsinchu. Naime, došavši na ru?ak, vlasnica restorana je bila toliko oduševljena time što je turist iz Hrvatske kod nje, da me je po?astila sa sokom od manga – specijalitetom ku?e za koji sam joj u znak zahvalnosti dao licitarsko srce. Nisam ni slutio što ?e uslijediti jer je nakon te moje geste, odlu?ila po?astiti moju cijelu tajvansku obitelj sokovima, kavama i pala?inkama te smo se prepunih želudaca i nasmijanih lica uputili dalje, a vlasnica je nastavila posluživati goste nose?i licitarsko srce oko vrata.

Istraživanje juga Tajvana – novi na?in polaganja ispita

Kako je otac moje doma?inske obitelji porijeklom s juga Tajvana iz grada Tainan-a, odlu?io me provesti svojim rodnim mjestom te pokazati gdje je u mladim danima studirao, što tamošnji ljudi jedu te u kojim se hramovima molio za prolaske na ispitima u ?emu sam vidio i osobnu korist jer nova akademska godina samo što nije po?ela. Posjetili smo mjesto iz kojeg je potekla prva škola u Tajvanu – Hram Konfucijske škole. Unutar tog hrama nalazi se ove?i zid na koji, uglavnom studenti i u?enici, postavljaju svoje zamolbe za polaganje pojedinih ispita. Nisam mogao odoljeti a da i sam ne zatražim svu mogu?u pomo? pri polaganju nekih od kolegija na FOI-u.

U zoološkom vrtu

Glavni grad Taiwana ima fascinantan zoološki vrt koji sadrži stotine razli?itih životinjskih vrsta. Bilo je posebno iskustvo gledati se o?i u o?i s jedine dvije pande na cijelom otoku te promatrati ih kako jedu bambusovo granje, elegantno naslonjene na pove?u stijenu te mnogobrojne ostale životinjske vrste od kojih je dobar dio njih ve? postao ugrožen. Zanimljivo sam iskustvo doživio kada sam promatrao nosoroge a istovremeno bio okružen lokalnim ljudima. Nakon nekoliko trenutaka, shvatio sam da ti ljudi oko mene ne pronalaze interesa u gledanju egzoti?nih životinja, ve? da su se zapiljili u mene i s ve?im interesom promatrali „egzoti?nog gosta“.

Zadnji dani na Taiwanu

Kako se moje iskustvo istraživanja Taiwana bližilo kraju, tako sam se morao pozdraviti od svoje doma?inske obitelji koja me je pri odlasku obasula darovima te još jednom potvrdila neizmjernu darežljivost tog naroda pa sam se tako uputio na otok Kinmen na susret s ostalih 250 ljudi iz cijelog svijeta.

Upoznavanje s potpredsjednikom Taiwana i oproštajni banket

Za završni doga?aj, prire?eno nam je upoznavanje s potpredsjednikom Taiwana Vincentom Siew-om te prezentiranje svih prisutnih zemalja u njihovim tradicionalnim nošnjama ili ostalim kulturološkim zna?ajkama. Bio je zaista poseban osje?aj imati toliko mnoštvo ljudi iz svih krajeva, cijeli svijet u jednoj prostoriji.

Za kraj, ostavljen sam s još jednom malo anegdotom koja se nadovezuje na darežljivost i gostoljubivost tih ljudi. Naime, kada sam išao u Taiwan, kofer mi je imao 15 kilograma, a na povratku, puna 32. Dvije mla?e gospo?e na check in-u na aerodromu, nakon što sam stavio kofer na vagu, samo su se pogledale, blago nasmijale i pustile mene, „egzoti?nog gosta“ da ipak odem bez dodatnih troškova, s torbom punom suvenira, a glavom i srcem punim predivnih uspomena, za naš stari kontinent – Europu.

Fun facts

Ako u Tajvanu ?ujete zvuk koji nalikuje zvuku sladoledarskih kamiona – ne tr?ite mu ususret jer sve na što ?ete nai?i je hrpa sme?a, doslovce, jer u Tajvanu smetlarski kamioni proizvode takve „slatke melodije“.

High Speed Railway vlakovi su jedna od znamenitosti Tajvana. Doslovce vas mogu prevesti sa sjevera otoka do juga kroz dva – tri sata, a postižu brzine i iznad 330km/h, tako da zaboravite na duge i ugodne snove – samo ?ete se razo?arati kada vas ubrzo nakon što ste zaspali probude jer ste stigli na destinaciju.