Varaždinski svećenici u davnini slovili kao dobri očevi

Varaždinski svećenici i župnici u davninama su slovili kao uzorni tateki i dobri muževi. Arhivski podaci daju mnogo primjera dobrog obiteljskog odnosa varaždinskih svećenika.

S poznatim svećenikom Zlatkom Sucem koji se više puta usprotivio celibatu, nazvavši ga “nasiljem nad ljudskom i božanskom prirodom” jer nitko “ne bi trebao braniti blagoslovljenu ljubav muškarca i žene, pa iako je on odlučio biti svećenik”, sigurno bi se složili nekadašnji varaždinski svećenici.

Naime, krajem 16. stoljeća, gotovo svi odreda bili su oženjeni i slovili kao uzorni „tateki“. Spomenimo tek nekoliko imena ove naše – lokalne svečenićke „avangarde“;

Ostavio kuću djeci i supruzi

Oženjen je gradski župnik Ladislav Kerhen, nasljednik povjesničara Antuna Vramca. Kerhen se god. 1592. zavadio s Varaždincima, te je otišao za župnika u Biškupec. Prije odlaska iz grada stupio je pred gradsko vijeće, te je izjavio, da svoju privatnu kuću (residentiam suam civilem) u Varaždinu ostavlja svojoj supruzi i djeci svojoj.

Sve to lijepo piše u ispravi Prothocollum magistratuale liberae et regiae civitatis Varasdiensis, str. 43. Kerhenova supruga živjela je u Varaždinu još godine 1601., dok je njezin muž bio župnikom u predgrađu. Umjesto spomenutog Kerhena ubrzo izaberu Varaždinci svojim župnikom Tomu plemenitog Makara, koji bijaše do onda kapelan u Varaždinskim Toplicama.

I ovaj Makar bio je oženjen, te je imao troje dječice. Tako se primjerice, u gradskim zapisnicima 1601. godine spominje Makarov sin Andrija (nobilis Andreas, filius venerabilis condam Thomae Makar). Jedna kćerka Makarova zvala se Dora, a druga - Suzana. Potonja se spominje 1595., kada je njezin otac još bio živ, a Dora godine 1601., kada je njezin već bio pokojni.

U zapisnicima pak za godinu 1600. spominje se vinograd udovice pokojnog svećenika Stjepana Stormana (vinea relictae Stephani condam presbiteri Storman)... Gdje je sve Štefek službovao i ljubovao – nije do kraja poznato, no u Sv. Iliji kod Varaždina nalazimo još jednog zanimljivog župnika – Đuru.

Oporučne razdiobe imovine

Taj se, oženio „sa čestitom udovicom“ Uršulom Bogač, sestrom Matije Bogdana. Ursula je već iz prvoga braka imala sina Petra Bogača, a u ovom drugom braku s župnikom, rodila je više djece. Ova djeca bijahu još malena, kad im pomriješe i otac i majka. Iza smrti župnikove ostade mnogo vina, žita, stoke i raznih stvari.

Sve ovo preuzela je Margareta, udovica Matije Bogdana. Ona je godine 1594. zajedno sa svojim nećakom Petrom Bogačem stupila pred gradski sud u Varaždinu, te se obvezala, da će djeci pokojnoga župnika Đure dati 180 ugarskih forinti i 3 dojne krave u zamjenu za spomenute stvari. Navodno, nigdje u gradskim zapisnicima ne stoji, da bi Varaždinci svojim svećenicima i najmanje zamjerali ženidbu.

Čak i gradski prebendar Mihajlo Zedenić bijaše dapače dvaput oženjen. U svojoj oporuci iz 1588. godine ostavlja on zapis Jeleni, sestri prve svoje supruge (Helenae, prioris meae consortis sorori). A bačvu bijeloga vina ostavlja svojoj kćeri Ani iz prvoga braka (meae filiae Annae ex priori consorti meae). Drugoj svojoj supruzi Ani (Annae, praesenti meae consorti) ostavlja 20 vedara vina. Sjeća se on i svoje kćerke Magdalene iz drugoga braka! (izvor: Arhivski vjesnik, Zagreb, 1911.).

Eto, i tako su još od davnina varaždinski svećenici bili i uzorni očevi i supruzi. Otad se mnogo toga promijenilo, a je li išlo na bolje ili na gore, ostavljamo Vama dragi čitatelji na sud.

Foto: gmv.hr