Za varaždinske beskućnike je najveća sreća kada zarade barem za džeparac

Hrvatska Mreža za beskućnike u partnerstvu s Udrugom “Novi put” Varaždin organizirala je “Dan otvorenih vrata“ povodom Svjetskog dana beskućnika koji se diljem svijeta obilježava 10. listopada...

Ovogodišnju akciju podržali su korisnici Prenoćišta u Vodnikovoj ulici, volonteri, djelatnici, predstavnici lokalne i regionalne samouprave, partneri udruge i zainteresirani građani koji su bili voljni izdvojiti svoje vrijeme za akciju.

Dan otvorenih vrata organiziran je kako bi se javnosti skrenula pozornost na probleme beskućništva. Njih je nažalost mnogo jer sve je više ljudi koji ostaju bez svojih domova, kažu nam korisnici Prenoćišta u Vodnikovoj ulici.

- Već 10 godina sam bez svog „krova nad glavom“ i ne znam kako bih preživio da nema ovog skloništa. Trenutno nas je u njemu 13, ali prenoćište može primiti i 17 korisnika. S nama su i dvije dame koje ovdje obavljaju sve kućanske poslove – peru i peglaju veš, čiste prostore, rade u vrtu i spremaju zimnicu – pohvalio je 66-godišnji beskućnik svoje cimerice.

Na njega se nadovezao još jedan korisnik prenoćišta rekavši da je za svakog od njih najveća radost, ukoliko imaju članove obitelji koji im dolaze u posjet i materijalno im pomažu.

- Nema veće sreće nego kada čovjek u našoj koži uspije zaraditi barem za džeparac. Zimu spremno dočekujemo jer nam je osiguran cjelodnevni boravak, a objekt ima centralno grijanje na plin – naglasio je naš sugovornik dodavši da je Varaždin u samom hrvatskom vrhu kada je u pitanju skrb o beskućnicima.

Varaždinska udruga "Novi put" nedavno je svoj projekt „Beskućnik u Varaždinu“ predstavila na nacionalnom susretu o beskućništvu u Kaštel Gomilici. Domaćin susreta bila je udruga Sv. Jeronim, koja u svom djelokrugu rada skrbi i o prihvatilištu za beskućnike, doznajemo od Nikole Dugandžića, predsjednika udruge.

- Projektom nastojimo beskućnicima dati neki posao i osnažiti ih za život. Zaposlili smo ih na zemljištu kojeg nam je poklonio Grad Varaždin na kojem je posađen voćnjak, a na nekoliko parcela raste povrće. Beskućnici tu rade 6 mjeseci uz nadzor socijalne radnice i psihologa – pojasnio je Dugandžić dodavši da u spomenutom projektu sudjeluju i dva djelatnika udruge koji su angažirani kao noćni čuvari.

Sve što su beskućnici proizveli koristili su u svakodnevnoj prehrani, a višak je darivan Caritasovoj pučkoj kuhinji u kojoj imaju osiguran objed i Sigurnoj kući.

Nikola Dugandžić ispred plastenika u kojem vrtlare varaždinski beskućnici