Nakon 36 i pol godina radnog staža, profesorica matematike Antonija Baković iz Graditeljske, prirodoslovne i rudarske škole u Varaždinu napokon je dočekala svoju zasluženu mirovinu. No, mirovina ne znači nužno i mirovanje - prof. Baković će, između ostalog, svoje znanje dalje prenositi u Centru izvrsnosti.

Zašto ste odlučili da idete u prijevremenu mirovinu?

Malo mi je bilo previše tih reformi školstva. Pretenciozno je sve ovo što se radi sada i što se prije radilo zvati reformom. Po mome mišljenju, za početak treba napraviti kvalitetnu analizu postojećeg stanja, da se vidi gdje smo, pa definirati strategiju razvoja, da se zna koje stručnjake trebamo, a onda angažirati stručnjake od Akademije, Sveučilišta do učitelja da rade reformu. Ovom kurikularnom reformom, intervenira se nešto u programe, mijenja se pristup poučavanju s naglaskom na ishode, uvodi se digitalizacija nastavnih sadržaja, uz korištenje informatičke opreme itd.

I to je bio jedini razlog vašeg odlaska?

Nije samo to. Drugačiji je pristup učenju. Najvažnija je ocjena, znanje je manje bitno. I onda je dosta pritisaka - ne smije biti negativnih ocjena. Nekakvo javno mnijenje je takvo da uvijek iskačeš ako imaš negativnih ocjena, a matematika teško može biti bez negativnih. Sve se svelo na to da jedino mi matematičari imamo popravke, eventualno njemački jezik, nešto stručnih predmeta. A moraš učenike pripremiti za Državnu maturu… Čini mi se da ni ovom reformom, iako se zove škola za život, nije ocjena potisnuta iz prvog plana.

Prijašnjih godina dakle nije takvih pritisaka?

Ne toliko, ali sve je više i kreće od Ministarstva, roditelja, ravnatelja, odnosno Agencije za odgoj i obrazovanje gdje se i anonimne prijave uzimaju u obzir. Ja sam recimo svoju karijeru završila s jednom takvom prijavom.

Što se dogodilo?

Jedna mama je poslala prijavu u ime cijelog razreda, a da ostali roditelji to nisu znali. Navela je da učenici imaju problema s matematikom, ali bez potpisa ostalih roditelja. Agencija je zaprimila tu prijavu i poslala savjetnika. Savjetnik je došao zadnji dan nastave i utvrdio da činjenično stanje nije baš takvo kao što je u prijavi navedeno. Inače, nisam do onda imala takvih iskustava.

Pa smatrate li vi za sebe da ste bili strogi?

Mislim da je većini teško padalo što sam tražila da redovito pišu domaću zadaću i to provjeravala. Matematika je predmet koji zahtijeva kontinuiran rad tj. redovito pisanje zadaće, tako da mi se činilo da je to najbezbolniji način učenja. Kampanjski rad ne podržavam.

Zašto je matematika učenicima ''trn u oku''?

Mislim da se ne radi od početka dovoljno. Kada učenik dođe u srednju školu, on iza sebe već ima preko 1000 sati matematike i ako je imao nesreću da neki dio gradiva nije svladao, ima problema i ne voli matematiku ili se boji matematike. Ako ne zna hrvatski jezik, također će imati problema s matematikom, jer je jezik jako bitan. Sva testiranja pokazuju da se tekstualni zadaci najneuspješnije rješavaju.

Pretpostavljam da je u vašoj karijeri bilo i učenika koji su pali razred zbog matematike?

Bilo je, i profesor se zbog toga uvijek osjeća jako loše. Doduše, ne sjećam se da je netko baš samo zbog matematike pao razred. Uvijek je tu bio još neki predmet. Ali, na kraju krajeva onda pomislim: Pa što je jedna godina u životu ako to kasnije krene u dobrom smjeru. Bilo je djece koja su pala, dođe taj period kad se pogube pa se onda kasnije trgnu. Moj sin, koji je u Finskoj bio na doktoratu jednom mi je rekao da je ˝ njegov šef˝, dakle njegov mentor, profesor, koji među 5 vodećih stručnjaka u svijetu u svom području, ponavljao 6. razred. To je ispričao u šali uz komentar da se malo više zaigrao u tom razredu. Ali to je Finska, a mi smo u Hrvatskoj.

Koliko su se djeca promijenila otkako ste počeli raditi pa sve do danas?

Djeca se sama po sebi nisu toliko promijenila, ali društvo i okolnosti jesu i njima je, na neki način, puno teže nego prije. Teže im je jer ih ima manje u odnosu na odrasle. Roditelji koji imaju jedno ili dvoje djece često očekuju da djeca ostvare njihove ambicije. Djeca više vremena provode uz kompjuter, u prodajnim centrima, manje u igri s vršnjacima i u prirodi. Izostaju s nastave zbog bolesti, ali i ciljano kad se piše test, a oni nisu spremni. Ima raznih zgoda i nezgoda s tim u vezi. No, sve u svemu, privilegijom i blagoslovom smatram što sam upoznala puno prekrasnih mladih ljudi, danas odraslih, uspješnih i odgovornih, s kojima se i danas rado susrećem i imam puno zajedničkih tema, a koje možda ne bih upoznala da sam nešto drugo radila.

Ključne riječi: antonija baković,

Komentari

09.10.2019. 08:49h Zadnja izmjena: 09.10.2019. 08:49