Pisma iz Hrvatistana: Leteći cirkus Montyja Pythona u Varaždinskim Toplicama

Kada bi stari Rimljani kojim slučajem danas ustali iz mrtvih, jedino mjesto pod ovom kapom nebeskom koje bi bez ikakvih problema prepoznali kao svoje bile bi Varaždinske Toplice.

Ništa se tu, naime, nije promijenilo još od njihova vremena. Sve je isto baš kako su i ostavili.

Godine lete, vjekovi prolaze, sve teče i sve se mijenja, i dok su se okolni gradići i općine, poput Ludbrega, Marofa ili pak Kneginca, u međuvremenu razvili i pretvorili u potentna i simpatična mjesta za život, Toplice ostavljaju dojam kao da su ovdje još jučer disali i pod velom pare u termama orgijali Cezarovi i Augustovi epigoni.

Malena kasaba ostala je provincija, kako u rimskom, tako i u današnjem smislu riječi. Tako ju je, uostalom, opisivao i Miroslav Krleža u svojim razgovorima s Enesom Čengićem.

U zadnjih dvadesetak godina nijedna lokalna vlast, a izmjenjivale su se stranke, od HDZ-a, HSLS-a, do HNS-a, za grad nije napravila gotovo ništa. A kako i bi.

Prethodni gradonačelnik, recimo, vještije od Keruma spajao je privatno poduzetništvo i funkciju gradonačelnika.

Istovremeno, tajnik grada, uhljebljen, sva je prilika, po stranačkoj liniji, kojeg s gradom nije vezalo baš ništa drugo osim izdašne sinekure, svoju je plaću pravdao pišući sramotna i stupidna pisma i govore protiv 'nepoćudnih' novinara.

Tri mandata na čelu Grada najkraće i najtočnije mogla bi se dočarati parafrazom nezaboravne sentence plemenitog unuka Aksentija Topalovića u Šijanovim 'Maratoncima' – 'Ostali samo stupići!' Lijepi. Zeleni.

Da, i jedan most preko kojega prelaze kamioni, koji vodi, slučajno ili ne, baš u smjeru firme bivšega gradonačelnika.

Mandat sadašnje vlasti također će, nažalost ili nasreću ovdašnjih ljudi, biti zaboravljen vrlo brzo. Ne treba imati iluzije, ništa se tu neće promijeniti.

Kakav razvoj, kakvi bakrači. Na sva zvona najavljivani projekti ostat će mrtvo slovo na papiru. Bilo što drugo zaista je teško očekivati u gradu gdje sjednice Gradskoga vijeća izgledaju kao poremećeni miks kafkijanske atmosfere i montipajtonovskih skečeva.

Daleko od toga, u svakom gradu, gradiću, vijeću, zapravo u bilo kojem upravnom tijelu uvijek postoji jedan ili dvojica koji su zaduženi za pravljenje cirkusa, znadete i sami kako to ide, no broj polupismenih lunatika zalutalih u politiku što se na prošlim izborima ugurao u trenutni saziv topličkog Vijeća upravo je fascinantan.

Dobar dio onoga što se tamo odvija bez problema bi se moglo uvrstiti u neku buduću antologiju suvremene političke ludosti.

Riječ je, naime, o gradu u kojem potencijalne prijevremene izbore ne priželjkuje HDZ-om i HSLS-om predvođena oporba – koja, nota bene, ako joj pridodamo laburiste, lišene bilo kakvog političkog uvjerenja i vizije, koji ovisno o prigodi i osobnim aspiracijama ekvilibriraju između pozicije i opozicije, ima debelu većinu u Vijeću - već aktualna vlast.

Oporba, doduše, s vremena na vrijeme teatralno plaši vlast nepodržavanjem proračuna, baš kao što bake plaše malu djecu babarogama, ali od izbora bježi kao vrag od tamjana, jer, pobogu, što ako joj vlast padne u ruke?! Što onda?

Oporba, doduše, opravdano želi maknuti predsjednika Vijeća, ali pritom ne predlaže nikoga iz svojih redova. Pa je tako na prošloj sjednici od gradonačelnice grada zatraženo da osobno iz redova opozicije izabere novog predsjednika Vijeća.

Zamislite sumanutu situaciju. Kao da Tomislav Karamarko od Zorana Milanovića sutra zatraži da ovaj iz redova HDZ-a izabere svog nasljednika u premijerskoj fotelji. Onako, po vlastitom nahođenju.

Sjednice topličkoga Gradskog vijeća izgledaju kao da im je scenarij pisao neponovljivi John Sullivan, a ne kao da u njemu sjede ozbiljni ljudi koji žele dobro svom kraju.

Nikakav suvisli dijalog tamo ne postoji. Sve se svodi na bolesne ambicije pojedinaca, na difamacije, laži, podmetanja i na opanjkavanja na osobnoj razini.

Nikakvi problemi stanovnika, nikakvi razvojni planovi, nikakvi projekti kao da ne zanimaju vijećnike, njihova glavna i jedina preokupacija postalo je Vijeće samo.

Sve dok se takva situacija stubokom ne promijeni, Toplice će i dalje biti malena, nevažna kasaba, provincija u svakom smislu riječi, koja je svoje zlatno doba proživjela davno, u prvome stoljeću nove ere, kada su ovdje disali i pod velom pare u termama orgijali stari Rimljani.