"Ne bi bilo popisa da je Hrvatska na vrijeme procesuirala zločine"

Na popisu 340 osoba koje je Srbija navodno optužila za ratni zlo?in, a koji je objavljen na portalu Pollitika.com, našla su se imena i varaždinskih branitelja Vukovara. Na popisu se nalazi i ime Dragutina Špaca pa je to bio povod da popri?amo s tim braniteljem Vukovara iz Lepoglave.

Iza njega je 269 dana logorovanja u Staji?evu, Nišu i Sremskoj Mitrovici nakon pada Vukovara. Me?u posljednjima je položio oružje, 20. studenog 1991. godine, dva dana nakon datuma koji se službeno smatra danom pada Vukovara.

Špac je bio zapovjednik minobaca?ke bitnice koja je branila prilaze Vukovaru, a za sporni popis, premda u skra?enom obliku, zna još od 1993. godine, kad je po prvi puta objavljen u srpskim medijima, a prenijela ga je tadašnja Arena.

- Taj popis s imenima 180 "zlo?inaca", me?u kojima je i moje ime, objavljen je prvi put u Srbiji još 1993. godine. Na popisu se ve?inom nalaze imena branitelja Vukovara koji su bili u logorima i koji su u izuzetno teškom psihofizi?kom stanju potpisivali izjave o zlo?inima. Neka imena su se na popisu našla iz jednostavnog razloga jer je me?u nama u logoru pao dogovor da ?emo za sve eventualne optužbe krivnju svaliti na one za koje smo znali da su poginuli u borbama ili se uspjeli izvu?i iz obru?a, smatraju?i da im protivni?ka strana ne?e ništa mo?i. Nažalost, to je bio jedini na?in da se pokupi što manje batina ili izbjegne ?ak i smrt – prepri?ao nam je Špac pri?u koja je mnogo puta ve? potvr?ena i iz usta drugih branitelja, a ponajviše zahvaljuju?i serijalu Heroji Vukovara u kojoj su pripadnici PU varaždinske dobili i posebnu epizodu.

Lista "zlo?inaca" iz Vukovara objavljena u srpskim medijima 1993. godine, a prenesena u Areni, na kojoj je i ime Dragutina Špaca

- Za srpsku javnost u tim je danima trebalo na?i opravdanje za sve što se dogodilo u Vukovaru, pogotovo njihove velike gubitke od strane mnogo slabijeg protivnika, i stoga je i izra?ena ova lista, da se pokaže da njihovi gubici nisu bili uzaludni. Treba napomenuti da smo mi u svim svojim djelovanjima nastupali isklju?ivo obrambeno, bez napada?kih akcija, jer nismo ni imali prostora za njih. I kod samog povla?enja prema tvornici Borova gdje smo se na kraju predali postupali smo isklju?ivo kao branitelji grada, služe?i kao živi štit civilima i brane?i ih od napada, ne gledaju?i na nacionalnost i pripadnost – kaže Špac, koji je u krugu tvornice Borova ostao do 20. studenog, kad se zajedno s preostalim braniteljima predao.

- I prvi popis i ovaj novi prošireni popis, te cijelo ponovno uvla?enje branitelja u odnose sa Srbijom služe, po mojem mišljenju, isklju?ivo u propagandne svrhe da se Srbija ne proglasi agresorom u tužbi koju je Hrvatska predala i da ne bi u kona?nici došlo do ratne odštete – naglasio je Špac dodavši da smatra da dosta veliku krivnju u svemu tome ima i hrvatsko pravosu?e koje kroz godine nije odradilo svoj posao i procesuiralo ratne zlo?ine, ve? dovelo u situaciju da se u isti koš trpaju svi branitelji, s onima koji su po?inili zlo?in, kao i agresor.

- Tu Hrvatska zaostaje za Srbijom, i u pristupu i u djelovanju. U ovom slu?aju strana zemlja optužuje mene i suborce bez ikakvih dokaza za ratni zlo?in, i to po?injen na podru?ju Hrvatske, koju smo branili. S druge strane, nismo procesuirali zlo?ine, a da ne pri?am da još nismo ni pridobili papire o nestalim braniteljima. A znamo da je srpska strana odradila kvalitetan i stru?an posao pri uzimanju podataka pri iskapanjima grobnica i oni su arhivirani, samo ih nitko ne traži. Ista stvar je i sa popisima minskih polja, jer je pri napadu na Vukovar od srpske strane sve sustavno popisivano i postoje ti papiri, ali mi do njih ne možemo – tvrdi.

Ve? duže vrijeme me?u braniteljima je aktualna tema Registra hrvatskih branitelja, te njegove objave. Špac je po pitanju Registra prakti?an.

- Registar branitelja treba sastaviti, i to u svrhu operativnog i transparentnog imenika za državnu upravu, radi objedinjavanja svih podataka o ratnim putevima branitelja. Branitelji imaju velikih problema pri prikupljanju dokumentacije i potvrda o svojim pripadnostima postrojbama, pogotovo onima koje su u me?uvremenu rasformirane. Što se ti?e samog statusa branitelja, i tu je država zakazala, nije se napravila sistematizacija, ili nekakvo vrednovanje statusa svih koji su sudjelovali u ratu. Danas status branitelja imaju svi, od tajnice i kuhara, do onih koji su od prvog dana do posljednjeg dana bili na prvoj liniji. Jednostavno, to se moralo nekako razgrani?iti i valorizirati – kaže Špac.

Špac je bio dio postrojbe PU varaždinske, u kojoj su tada bili djelatnici policije s podru?ja Varaždinske i Me?imurske županije. Njih 185 otišlo je na smjenu u Vukovar prije blokade, a oni koji su preživjeli tamo su do?ekali i pad grada i zarobljavanje.

- Naša postrojba imala je jedan od najviših postotaka ranjavanja i gubitaka u Vukovaru. Od 185 koliko nas je stiglo na smjenu u Vukovar, 26 je poginulo ili se smatra nestalima, 67 nas je ranjeno, a 119 pripadnika postrojbe prošlo je zato?eništvo po logorima u trajanju od dvadeset do ?ak 269 dana, koliko je i sam proveo u Staji?evom, Nišu i u Sremskoj Mitrovici.

U krugu tvornice Borovo je na dan predaje, 20. studenog, zajedno sa skupinom branitelja, doveo ?asnika JNA s kojim je dogovorena predaja preostalih branitelja, te 3800 civila koliko ih se sklonilo u Borovo. Predajom jedinicama JNA izbjegli su sudbinu ostalih branitelja i Vukovaraca koji su pali u ruke paravojnih postrojbi, nakon ?ega je po?elo njegovo logorovanje.

- No, ?ak i tamo smo znali doživjeti da se prema nama odražava i neko poštovanje, koliko se to može smatrati tako, pogotovo od starijih oficira, za na?in na koji smo u tim uvjetima, uz manjak tehnike i sredstava, te uz veliku broj?anu nadmo? protivnika, organizirali i provodili obranu grada – kaže Špac, prisje?aju?i se i jednog doga?aja za vrijeme obrane, kada su veliku skupinu vojnika, ve?inom mladi?a koji su tvrdili da su doslovno mobilizirani iz studentskog restorana u Novom Sadu i dovedeni na prvu liniju - vratili natrag na protivni?ku stranu.

- A što smo mogli s njima? Nismo imali nikoga tko bi ih kao zarobljenike ?uvao, bilo ih je više nego nas na liniji, a nismo imali ni hrane za njih. Jednostavno smo ih strpali u kamion, odvezli na obalu Dunava i rekli neka se vrate na svoju stranu. Bilo ih je toliko strah da smo ih doslovno morali istjerati iz kamiona. Poslije su u njihovim medijima izjavili da smo bili korektni prema njima – zaklju?io je razgovor za eVarazdin.hr  Špac.