Marofčani kao Istrijani: Zbog crnih tartufa pohode šume s dresiranim psima

Spoznaja da tartufi nisu rezervirani samo za Istru ili ravnu Slavoniju, već da ih ima i u šumama u varaždinskom kraju, nagnala je najupornije sakupljače nadzemnih gljiva da krenu Ivančicom i Kalnikom u potragu za tim ukusnim podzemnim blagom...

No, crne tartufe prilično je teško naći i svega nekoliko obitelji u novomarofskom kraju navodno zna u kojoj ih se šumi bogatoj hrastom može iskopati, uvjeravaju nas iskusni gljivari. Uoči Dana vrganja u Paki, krenuli smo stoga tim tragom. Međutim, traženje tartufa je posao za profesionalce i svaka potraga bez dresiranih pasa je suluda, doznajemo od Velimira Želimorskog.

- U Varaždinskoj županiji postoje ogromna područja na kojima su potencijalna nalazišta tartufa. Precizne lokacije drže se u tajnosti, ali ih neki ljudi uporno traže. Znam da su pronađene slične gljive, ali su "sretnici" na kraju spoznali kako nije riječ o tartufima. Slično je i s blagvom (kneginjom), našom najcjenjenijom nadzemnom gljivom. I nju je teško naći, a kamoli gomolj tartufa koji je skriven pod zemljom – kaže Želimorski koji već 20 godina odlazi u šume u potragu za različitim jestivim gljivama.

Tartuf kod Ludbrega

Strast je, kaže, naslijedio od svog oca i svim amaterima preporuča da prvo pročitaju stručnu literaturu i tek onda krenu u gljivarenje.

- Treba jako paziti jer postoje i otrovne gljive. Moj otac je bio "vrganjoljubac" i od njega sam naučio da se nikada ne beru jako mlade niti stare gljive. Sve koje je nemoguće prepoznati treba ostaviti neka rastu i budu ukras u šumi. Obožavam jesti sve gljive i imao sam priliku kušati bijele i crne tartufe. No, meni je najukusnija gljiva rani vrganj, koji je u našem kraju poznat pod imenom „pšeničnjak“ – ističe Želimorski te dodaje kako je strast za "tartufarenjem" neke Varaždince, njegove prijatelje, nagnala da zauvijek napuste našu sredinu i odu u Istru.

Da je traženje tartufa u našem kraju i rupica koje stvara njegova mušica - Sizifov posao, uvjeren je i iskusan gljivar Željko Remar iz Poljane Biškupečke.

- Nikada nisam našao niti vidio crni tartuf. Prije nekoliko godina mediji su se raspisali kako je netko tu gljivu uspio slučajno pronaći u šumi kod Ludbrega. Međutim, brzo se ispostavilo da je riječ o nekoj drugoj vrsti gomoljače. Ljudi čak podanke ciklame zamijene s tartufima i zaista moraš biti veliki naivac ukoliko smatraš kako je te gljive moguće pronaći golim okom – naglasio je Remar.

To nam je potvrdio i Mladen Jakopović, predsjednik Udruge privatnih šumovlasnika Graber iz Novog Marofa.

Neosporna činjenica

- Tražiti tartufe u našim šumama bez dresiranih pasa je isto kao da tražite iglu u plastu sijena. No, neosporna je činjenica da crnih tartufa ima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kako ih se zapravo nalazi, demonstrirat ćemo u nedjelju posjetiteljima manifestacije Dani vrganja u Paki – kazao je Jakopović dodavši da će svi zainteresirani moći upoznati naše domaće stručnjake tartufare.

Riječ je o, kako ih naziva, „dečkima“ iz našeg kraja koji su ove godine pronašli crne tartufe u šumama kod Novog Marofa.

- Oni u potragu kreću sa svojim psima pasmine Lagotto Romagnole koji su nenadmašni u „šnjofanju“ i bez greške pronalaze podzemno blago. Svaki izlazak na teren za tartufare je izazov i prava avantura. Ukoliko ih pronađu, za njih ne postoji veće zadovoljstvo – naglasio je Jakopović.

Svima koji će u nedjelju posjetiti manifestaciju Dani vrganja u Paki preporučamo i da kušaju osebujno jelo od crnih tartufa, koje će spraviti poznati kuhar Damir Crleni, a bit će posluženo u 18 sati u šatoru postavljenom na igralištu.