Naš jezikoslovac i slavist Vatroslav Jagić umro je na današnji dan 1923. u Beču

Iz škole Varaždinca Vatroslava Jagi?a koji je preminuo na današnji dan 5. kolovoza 1923. godine u Be?u, izašli su gotovo svi vi?eniji slavisti generacije na prijelazu iz 19. u 20. stolje?e. Jagi?ev dom u Be?u i njegovi seminari bili su sastajalište u?enika iz svih zemalja, napose slavenskih…

Hrvatski filolog Vatroslav Jagi? ro?en je 6. srpnja 1838. u Varaždinu gdje polazi pu?ku školu. U Be?u je studirao klasi?nu filologiju, ali je uporedo slušao Mikloši?a. U periodu od 1861. - 1870. godine nastavnik je klasi?ne filologije na gimnaziji u Zagrebu. Prilikom osnivanja Jugoslavenske akademije (danas: HAZU) 1866. izabran je za njenog ?lana.

Pored Franje Ra?kog Vatroslav Jagi? je tada me?u najistaknutijim ?lanovima Akademije. Otpušten je iz državne službe kao oduševljeni pristaša Strossmayerove politi?ke orijentacije. Uskoro doktorira filozofiju u Leipzigu, a 1871. biva postavljen za izvanrednog profesora komparativne lingvistike u Odesi. Odatle 1874. odlazi u Berlin na novoosonovanu katedru slavistike (zbog loših materijalnih uvjeta nije prihvatio profesuru u Zagrebu), u kojem ?e Jagi? ostati šest godina postaje tada njegovom zaslugom centar slavistike.

Tiskanje ?asopisa Archiv für slavische Philologie pokre?e 1875., a prema njegovoj zamisli ?asopis je imao postati centralni organ slavenske filologije.

Jagi? je udario široke granice slavenske filologije koja nije obuhva?ala samo jezik, ve? i jezi?ne i literarne spomenike, proizvode narodnog duha, te sveukupne starine Slavena.

Od njegovih preko 600 radova isti?u se: Historija književnosti naroda hrvatskoga ili srpskoga; Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen; Die Geheimsprache bei den Slaven; Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprache; Beirträge zur slavischen Syntax; Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache te djelo Život i rad Jurja Križani?a.

Bio je izdava? i odli?an komentator starih tekstova: Hrvojev misal; Zografsko i Marijansko evan?elje; Kijevski i Be?ki listi?i; Dobromirovo evan?elje; Bolonjski psaltir; Konstantinovo žitije despota Stefana; Vinodolski zakon; Polji?ki statut itd. Opsežno je prikazao povijest slavenske filologije (Istorija slavenske filologije), te je objavio korespondenciju Dobrovskog, Kopitara i drugih slavista, a sam je ostavio golemu korespondenciju koja ima veliku znanstvenu ali i i epistolografsku vrijednost.

 Taj je program Jagi? dosljedno provodio cijelo vrijeme izlaženja lista Archiv für slavische Philologie.

Nakon smrti I. I. Sreznjevskog Jagi? je preuzeo njegovu katedru slavistike u Petrogradu (Rusija), a izabran je i za ?lana petrogradske Akademije znanosti. U Petrogradu je ostao šest godina (1880. - 1886.), a zatim je zbog obiteljskih razloga prešao u Be? gdje je naslijedio Mikloši?a. Umirovljen je 1908., ali je i dalje aktivan.

Nakon Mikloši?eve smrti postao je zastupnik u Gornjem Domu (Herrenhaus) austrijskog parlamenta. Po svom organizacijskom i znanstvenom radu Jagi? zauzima izuzetno mjesto me?u slavistima.

Izvor: Moljac.hr