Varaždinci su u Monarhiji imali brzojav među prvima

Varaždin je dosta rano, već 1859. godine došao do brzojavne postaje i to zahvaljujući gradnji pruge Budim-Velika Kaniža-Pragersko s priključkom na dovršenu željezničku prugu Beč-Graz-Ljubljana-Trst. Spomenuta je pruga presjecala Međimurje, gdje će joj središte biti u Čakovcu.

Tom je prigodom uz željezničku prugu postavljen žicovod za brzojavnu službu, pa su Varaždinci molili da se potegne i odvojak od Čakovca do Varaždina. Na njihovo je traženje pozitivno odgovoreno, te je 24. studenoga 1859. u Varaždinu otvorena brzojavna postaja kojom se osim državnih službi mogu koristiti i svi građani.

Inače, prvi je brzojav u Habsburškoj Monarhiji proradio 1846. zahvaljujući žicovodu postavljenom uzduž 20 milja duge željezničke pruge od Beča do Brna. Povjesničar prof.dr. Rudolf Horvat u svojoj knjizi Povijest grada Varaždina navodi i podatak da je cijela Monarhija 1847. imala samo četiri brzojavna ureda. Još 1848. mogla se brzojavom služiti samo vlada za svoje potrebe, pa je tijekom te cijele burne godine, kada se ratovalo i s Mađarima, otpremljeno samo 7.000 brzojava.

Prvi put su privatne dojave počeli brzojavni uredi primati i otpremati 1850. godine. Tada je slanje poruka bilo vrlo skupo jer se za 20 riječi odaslanih brzojavom iz Beča u Trst plaćalo devet forinti i 13 novčića.

Daleko su teže Varaždinci došli do prvih telefona. Naime, početkom 1895. godine gradonačelnik Belošević nastojao je postići dogovor s ravnateljstvom pošta i brzojava u Zagrebu da Varaždin dobije telefon. Uvjet za uvođenje mreže bio je da u gradu ima najmanje 35 pretplatnika. Gradonačelnik je krajem ožujka već skupio 29 privatnih pretplatnika, a znalo se da će ga uzeti i svi javni uredi.

Time su bili ispunjeni svi uvjeti Ravnateljstva, ali je u kolovozu Varaždinom neugodno odjeknula vijest da Ministarstvo trgovine još nema novca za uvođenje državnog telefona u našem gradu. Ipak, Varaždinci su zahvaljujući prije svega vlastitoj pameti i slozi građana, te 1895. godine prvi put dobili električnu rasvjetu. Na uvođenje telefona su morali pričekati još tri godine, do prosinca 1898.

Istovremeno su Varaždinci poduzeli akciju da Varaždin dobije reprezentativnu poštansku palaču. Naime, poštanski ured je dotad bio smješten u skučenoj, Lypoldtovoj privatnoj kući. Gradsko je zastupstvo 14. svibnja odlučilo da će za gradnju te palače dati zemljište na Kapucinskom trgu, sučelice Gradskom kazalištu. Njezinom je izgradnjom na toj strani dostojno zatvoren spomenuti trg.

Izvor: Varaždinski tjednik