Panični napad počinje iznenada - prepoznajte simptome

Panični napad počinje naglo, u trenutku kada je osoba zaokupljena uobičajenim životnim aktivnostima, primjerice čitanjem knjige, vožnjom automobilom, gledanjem filma u kinu i slično.

Iznenada srce počne jako lupati i osoba ne može doći do zraka. Najčešće se osjeća ustrašeno, dapače užasnuto, ili ošamućeno, kao da će poludjeti ili pasti u nesvijest, sigurna da se zbiva nešto strašno i da će umrijeti. Osim osjećaja lupanja srca i osjećaja gušenja i nedostatka zraka mogu biti prisutni i dugi tjelesni simptomi, najčešće bol i pritisak u prsima, vrtoglavica i osjećaj nestabilnosti, osjećaj trnaca, drhtanje, navale hladnoće i vrućine, preznojavanje, uz opći osjećaj slabosti.

Osjećaj straha da će umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu nad sobom intenzivan je na vrhuncu napadaja, koji u pravilu nastupa brzo i brzo dostiže svoj vrhunac, već unutar desetak minuta, te potom polako gubi na intenzitetu. Osobe često u vrijeme napadaja jure na hitnu tražeći liječničku pomoć.

Osobe koje imaju panične napade i panični poremećaj najčešće su mladi odrasli, u trećem ili četvrtom desetljeću života, no napadi mogu početi i kasnije i do šezdesetih godina života.

Osoba s paničnim napadima ima neprekidnu zabrinutost da bi se mogao pojaviti novi napad panike, te je zabrinuta da bi u napadu moglo biti ugroženo njeno zdravlje ili bi mogla izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem. Osoba s paničnim napadima može razviti i strah od otvorenog prostora, pa izbjegava izlazak iz kuće ili prostora u kojem se osjeća sigurno. Sve to umanjuje obiteljsko, radno i socijalno funkcioniranje i u velikoj mjeri umanjuje kvalitetu života osobe s paničnim napadima.

Napadi u pravilu traju između 5 i 20 minuta, rijetko kada duže od jednoga sata. Neki se bolesnici iza toga i dalje osjećaju uznemireno i umorno i po nekoliko sati od završetka napada. Ponekad napad oslabi, a zatim ponovo započne u punoj jačini. Kad se radi o bolesnicima koji imaju dugotrajne panične napade, često istovremeno postoji bar još jedan psihijatrijski poremećaj. Najčešće je to  generalizirana anksioznost ili depresivni poremećaj s razdražljivim raspoloženjem kao glavnom manifestacijom depresivnosti.

Početno izbjegavanje i ovisne crte osobnosti opisuju karakter osoba s paničnim poremećajem.
Često se kao odgovor na panične napade razvije agorafobija. Tipično je za agorafobiju izbjegavajuće ponašanje, koje karakterizira strah od napuštanja kuće, strah da u bilo kojem trenu osoba ostane sama i strah da osoba ostane daleko od kuće u situacijama u kojima se osjeća zarobljeno, zbunjeno ili bespomoćno. Osobe zbog toga obično izbjegavaju javni prijevoz, primjerice autobus, vlak ili avion. Izbjegavaju isto tako gužvu, lift, restorane, supermarkete i čekanje u redu pred šalterima. U najdrastičnijim primjerima osobe izbjegavaju bilo kakav izlazak iz kuće, osobito ako nemaju pratnju bliske osobe, ili izbjegavaju same ostati u kući.

Agorafobija često počinje nakon što se panični napad ponovi u nekoj situaciji. Tako osoba koja putuje na posao vlakom i ima ponovljeni napad panike tijekom vožnje vlakom počne izbjegavati vožnju vlakom. Ako se napad ponovi tijekom vožnje automobilom, osoba to počne povezivati s vožnjom općenito, umjesto da odustane od ideje da ni prvi napadi nisu bili uvjetovani vožnjom vlakom.

Prognoza poremećaja je različita od osobe do osobe. Teško je unaprijed predvidjeti koje će osobe i u kojoj jačini zbog paničnih napada razviti izbjegavajuće ponašanje. Obično se frekvencija i intenzitet paničnih napada mijenjaju. Postoje periodi kad su napadi češći i jači i izmjenjuju se s periodima kada gotovo i nema napada. Periodi bez napada mogu potrajati mjesecima, pa i godinama, a onda se napadi ponovo pojave. U ekstremnim slučajevima bolesnici mogu zbog izbjegavajućeg ponašanja desetak i više godina provesti ne izlazeći iz kuće.

Važno je liječenje započeti što ranije, po mogućnosti još prije no što se razvije izbjegavajuće ponašanje. Ponekad je u toj fazi lijekovima moguće brzo prekinuti napade i postići potpuni i trajni prestanak. Pa ipak, u najvećem broju slučajeva, bolesnici s fobičnim izbjegavanjem imaju i dalje osjećaj ustrašenosti, čak i kada se napadi prekinu.

Iako bolesnici koji se liječe uglavnom imaju dobar ishod liječenja, postoji nekoliko pokazatelja slabijeg ishoda liječenja. To su bolesnici koji imaju jači intenzitet i češću frekvenciju napada, oni koji su već razvili izbjegavajuće ponašanje i kod kojih poremećaj duže traje. Lošiji ishod liječenja imaju i oni koji istovremeno imaju depresiju i životno iskustvo ranog odvajanja od roditelja zbog smrti ili razvoda, te samci. Trećina bolesnika oporavi se u cijelosti.

Petina bolesnika ima teže simptome kroz duže vrijeme i značajne teškoće i ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju. Polovica bolesnika  živi s manjim ograničenjima i blažim simptomima. Najznačajniji predkazatelj lošeg ishoda liječenja je anksiozni (izbjegavajući) poremećaj osobnosti, uz slabi odgovor na terapiju lijekovima. Takve su osobe socijalno inhibirane, uz osjećaj neadekvatnosti, preosjetljive i ustrašene i sklone izbjegavanju socijalnih interakcija. Izbjegavaju kontakte s drugim osobama iz straha da će biti odbačene, ismijane ili ponižene. Sebe doživljavaju kao usamljene osobe odbačene od društva.

Panični poremećaj predstavlja čimbenik rizika za neka druga medicinska stanja. Neke su studije pokazale da osobe s tim poremećajem češće umiru od srčano-žilnih bolesti i češće počine samoubojstvo. Smatra se da osobe s paničnim poremećajem općenito češće istovremeno boluju od velike depresije.

Panični je poremećaj nedovoljno prepoznat od strane bolesnika, ali i od strane liječnika. Važno je panični poremećaj što ranije prepoznati, dijagnosticirati i liječiti. Danas imamo na raspolaganju veliki broj modernih lijekova, koji su učinkoviti, a sigurni i dobro podnošljivi. Često je potrebno liječenje kombinirati s nekim oblikom psihoterapije. To je najčešće psihodinamska psihoterapija ili kognitivno- bihevioralna terapija. Uz medikaciju uvijek je nužan neki oblik suportivne psihoterapije.

Mario Mikulan, dr. med.
Psihijatar, Psihoterapeut
Poliklinika Živa
Optujska 52, Varaždin