Varaždinci obožavaju sireve obitelji Šantić iz Miholca

Iako se mjesto Miholec nalazi u općini Sv. Petar Orehovec u Koprivničko-križevačkoj županiji, tamošnji stanovnici u velikoj mjeri gravitiraju Varaždinu i susjednoj Varaždinskoj županiji...

Upravo na tržnici toga zagorskoga grada, već 25 godina svoj domaći sir prodaju članovi obitelji Šantić. I tako svakoga dana - osim nedjelje, piše Agroklub.

U vrijeme našega posjeta njihovu OPG-u u Miholcu, na tržnici su bili Josip i Verica Šantić, koji su prije 25 godina i počeli s proizvodnjom sireva. Kod kuće, odnosno obiteljskoj sirani, zatekli smo sina Ivicu i suprugu mu Danijelu, u pripremanju sireva za sutrašnji odlazak na varaždinsku tržnicu. A nakon toga čekali su ih još poslovi na polju i u staji s 25 krava i desetero teladi.

- Obrađujemo 28 jutara vlastite zemlje. Supruga i ja smo sretni što je naš sin Luka, star 17 godina, nakon osnovne, odabrao Srednju gospodarsku školu u Križevcima i što namjerava ostati raditi na obiteljskom OPG-u. Petnaestogodišnju kćerku Luciju zanima arhitektura, no kad ima vremena i ona nam pomogne, dok je za dvanestogodišnju Mihaelu još prerano za ozbiljan odabir potencijalnog zanimanja. Naše je gospodarstvo zapravo prije 40 godina počeo izgrađivati moj djed Ivan. Posao su nastavili roditelji Josip i Verica, postepeno nadograđujući staju i povećavajući broj grla, da bi prije 25 počeli s proizvodnjom domaćega sira. Time smo zaokružili proizvodni krug, od mlijeka do gotovog proizvoda, jer smo shvatili da samo tako možemo opstati. Modernu smo siranu izgradili prije 15 godina, a 2006. godine smo je zahvaljujući sredstvima IPARD-a nadogradili - priča nam Ivica Šantić.

Provjera mlijeka

Prodajom mlijeka već se dugo ne bave, već svakoga dana 300 litara, koliko dobiju od 25 krava, odlazi na preradu u siranu. Osim svježeg sira i vrhnja, proizvode kuhane i dimljene sireve, kiseljake, zatim sireve s ljutom paprikom, vlascem, češnjakom i drugim začinima, a posebno su atraktivni tzv. šareni sirevi, odnosno jedan okrugao sir, težine jednog kilograma, koji se sastoji od četiri različite vrste.

Nizozemci su nas naučili raditi gaudu

- 90 posto sira prodajemo na varaždinskoj tržnici, a preostalih 10 posto restoranima i hotelima na području sjeverozapadne Hrvatske. Jedno smo vrijeme radili i jednu vrstu sira kakve tu nema. Naime, prije dosta godina, igrom slučaja došlo je do suradnje s Nizozemcima i njihov tehnolog nas je dva mjeseca učio raditi sir gaudu. Naravno da to nije bilo besplatno, no dogovor je bio da, ako i dalje nastavimo sami s proizvodnjom kvalitetne gaude, kad oni dođu u kontrolu, platit ćemo samo pola troškova. I doista, mi smo nastavili i kad su nakon godinu dana došli ponovno do nas, bili su iznenađeni i zadovoljni. Sjećam se da su nas pitali kako smo uspjeli zadržati kvalitetu, za razliku od nekih drugih sirana, koje su također angažirali kao i nas?! Odgovorio sam im da je najvažnije imati kvalitetno mlijeko, a da bi bilo takvo, morate kravama davati i kvalitetnu hranu. Također, drugi su radili te sireve s pasteriziranim mlijekom, a mi bez pasterizacije – kažu Šantići.

Inače, Gauda mora stajati šest tjedana da bi bila spremna za tržište i ako mlijeko i postupak nisu kako treba, sir za to vrijeme ispuca.

Cijeli članak pročitajte OVDJE