Pisma iz Hrvatistana: Vojni rok je bedasto bacanje para i čisti gubitak vremena

Vrag je, braćo i sestre, kako vidimo, odnio šalu. Malo kome je do smijeha. Proljeće je i zlo se sprema, baš kao u onoj zloslutnoj pjesmi Šijanova ciganskog dvojca.

Ono što je još jučer zvučalo kao puka fantazmagorija sada polako postaje surova realnost. Teško je to prevaliti preko usana, međutim, valja biti pošten i priznati – admiral Domazet opet je ispao pametniji od svih nas.

Neprijatelj grupira trupe s onu stranu granice, tenkovi bruje pod kišom ruža. Globalna protuhrvatska alijansa dobiva ovih dana završni pečat, Kekec i Đorđe bruse bajunete, dočim američke krstarice polako napuštaju Baltik i Perzijski zaljev i sele prema Jadranskome moru.

Sloboda i nezavisnost dovedene su u pitanje. Posve je razvidno, pod egidom oslobođenja napaćenog hrvatskog naroda od Milanovićeve i Karamarkove despotske čizme, okupator želi osigurati pravo na naše vode i Vrdoljakovu naftu u Jadranu. Ovako otprilike već neko vrijeme izgleda nered u glavama naših dežurnih teoretičara zavjera.

Ne bi oni, međutim, bili paranoični da ih vazda netko ne prati i ne prijeti im. Može li se, dakle, i kako malena Hrvatska oduprijeti kudikamo nadmoćnijem agresoru? Stručnjaci kažu – nema šanse.

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.