FOTO Saznajte gdje se nalazila prva gradska kavana i na kojim lokacijama u gradu su još bila ova mjesta užitaka

Poznato nam je da su Varaždinci imali prilike u prošlosti uživati u čokoladi koja se proizvodila u talijanskoj manufakturi Dagnese, ali i ekskluzivnom napitku - kavi. No, voljeli su oni i malo žešće profeštati uz dobru kapljicu zbog čega su imali problema sa zvonom crkve Svetog Nikole koje je u 23 sata zvonilo na zatvaranje gostionica, krčmi i kavana o čemu smo nedavno pisali. Ovog puta govorit ćemo upravo o kavani, i to o prvoj kavani u Varaždinu, pa evo gdje se nalazila i tko je bio vlasnik...

Varaždin se kao prijestolnica Hrvatske u 18. stoljeću ekonomski i kulturno izdizao kao najznačajniji grad kontinentalne Hrvatske stoga i ne čudi da su njegovi građani vodili bogati društveni život što je uključivalo i brojne zabave, javne plesove i posjete bučnim gostionicama i kavanama, a to je davalo posebnu živost gradskim ulicama, osobito u večernjim, zimskim satima.

Prva kavana u gradu...

Pojavom novog ekskluzivnog napitka - kave, otvorila se i kavana u našem gradu, a malo je poznato da je prva kavana u Varaždinu bila otvorena upravo u današnjoj Gradskoj vijećnici, a otvorio ju je 1768. godine Talijan Francesco Pompeati koji je ispred vijećnice postavio terasu sa stolovima baš poput današnjih kavana i terasa kafića. Pompeati, inače po profesiji kavanar, plaćao je godišnji porez i najam gradskog prostora 50 forinti.

No, samo 5 godina nakon otvaranja ove prve gradske kavane, Pompeati umire, a vođenje kavane preuzima njegova žena Barbara Pompeati koja se jedva izborila za to, budući da se za tu kavanu želio 'ogrepsti' i Ivan Szoltner, naučnik iz Tirola koji je kod pokojnog Pompeatia izučavao zanat kavanara i kojemu je potom dodijeljen drugi prostor za kavanu u gradu. 

Bilo je tu još kavana, a ovo su njihove današnje lokacije

Uz ovu prvu kavanu, Varaždin je u razdoblju od 18. do 1. polovice 19. stoljeća imao još nekoliko kavana u kojima su se održavali javni plesovi, različita druženja i uživanja u jelima i pićima, a organizatori takvih druženja bili su trgovci i obrtnici, ali i plemići.

No, iako je Varaždin imao dosta kavana, važno je napomenti da po svojoj uređenosti to nisu bile kavane kao u nekim drugim većim europskim gradovima već nimalo elegantno uređeni prostori u kojima nije bilo nikakvog obzira prema nepušačima, dok je konzumacija kave bila na drugom mjestu. Uz kavu, kavane su nudile i različite druge napitke pa i već spomenutu popularnu čokoladu s kojom je Dagnese snabdjevao kavane. 

Prije velikog požara postojala je kavana na današnjem Korzu (nekadašnjem Trgu Narodnih heroja 2) u kasnobaroknoj zgradi u vlasništvu Roka pl. Czindery. U toj zgradi je u prizemlju kavanu imao Jacobus Pribich. Kasnije je zgrada porušena, a na njezinom mjestu danas se nalazi ova dvokatna uglovnica iz 1895. godine u kojoj je i danas kavana. 

U prizemlju današnje zgrade u Gajevoj 4 već spomenuti Ivan Szoltner imao je svoju kavanu, a zgrada je bila u vlasništvu kotlarskog majstora Matije Anrauntnera.

Krajem 18. stoljeća i u Gundulićevoj ulici 6 nalazila se kavana na mjestu današnje jednokatnice koja je izgrađena u 19. stoljeću. 

U današnjoj Bakačevoj ulici br.10 (nekadašnjoj Bobićevoj ulici) nalazila se također kavana u klasicističkoj jednokatnici koja i danas postoji, a izgrađena je početkom 19. stoljeća.