Dragutin Gotić, osnivač i vlasnik tvrtke „Kircek“  iz Ljubešćice, treća je generacija ljubeške obitelji čiju je tradiciju pred 67 godina započeo njegov djed Ivan piljenjem hrasta na maloj obiteljskoj pilani.

Odrastao je uz zvukove pila, mirise hrastovine i težak rad za očuvanje djedovske tradicije, koju je ne samo sačuvao, nego je unaprijedio do razine jednog od najcjenjenijih hrvatskih drvoprerađivača koji gotovo sve svoje proizvode, pretežito hrastove masivne ploče izvozi na europsko tržište. Konkretno, od tri tisuće "kubika" masivnih hrastovih ploča koliko ih godišnje tvrtka proizvede, čak 99 posto plasira ih u skoro sve europske zemlje, a jedan od kupaca je i svjetski poznati  švedski koncern IKEA. Poslovanju obiteljske tvrtke u mnogome pridonose i Dragutinova djeca, Martina i Silvio, sada već uspješni poslovni ljudi. Tvrtka je prepoznatljiva  po starodrevnom obiteljskom, kako kaže Dragutin Gotić, "špic namenu" (nadimku) Kircek. Tako je nedvojbeno osigurana obiteljska tradicija, na ponos ocu, ali i čitavoj maloj općini Ljubešćica i varaždinskom kraju. No, priča o njihovom uspjehu ma kako bila poželjna za današnje uglavnom teške poduzetničke prilike, priča je i o tim hrvatskim (ne)prilikama koje samo rijetki uspiju savladati poštenim radom.

„Bio sam naivan“

Kako ste stvarali tvrtku?

Devedesetih godina nakon demokratskih promjena, pomalo sam bio naivan misleći da demokracija donosi i slobodno poduzetništvo, da će se stvoriti dobri uvjeti za privatne inicijative i da ću naići na podršku u njihovom ostvarivanju. Tako sam se iz društvene firme u kojoj sam radio vratio u našu pilanu u kojoj smo radili primarnu preradu i krojili elemente za izvoz. No, ubrzo sam se susreo s mnoštvom problema i zapreka jer nije bilo podrške šire društvene zajednice.  Postao sam svjestan da u takvim hrvatskim prilikama neću moći uspjeti u svojim nastojanjima i okrenuo se prvenstveno vanjskom tržištu tražeći poslovne partnere u čemu sam i uspijevao. Tražio sam i vanjske izvore financiranja i bio sam jedan od prvih hrvatskih poduzetnika koji su dobili kredit od Europske banke za obnovu i razvoj. S tim prvim malim kreditom od 500 tisuća eura krenuo sam u proširenje kapaciteta na livadi koju sam skupo platio lokalnoj samoupravi. Platio sam im 12 ondašnjih DEM po kvadratnom metru.

Ta cijena građevinskog zemljišta nije dosegnuta u Ljubešćici ni danas nakon 20 i više godina. Svi od lokalne politike do susjeda su imali neke primjedbe i zahtjeve želeći spriječiti izgradnju.

Ipak ste uspjeli?

Bio sam sam u nastojanjima da nešto napravim za obitelj i za dobrobit svoga kraja. Usprkos problemima i visokoj cijeni izgradio sam hale i počeo proizvoditi hrastove masivne ploče za vanjske kupce. Kupio sam relativno dobru tehnologiju i proširivao proizvodnju. Svaku slobodnu kunu od samih početaka pa do danas ulagali smo u poboljšanje uvjeta proizvodnje, nove tehnologije, nove proizvode, tržište  i razvoj. Sve to ne bi bilo moguće da obitelj nije bila uz mene, da nije bilo razumijevanja i pomoći moje supruge. Djeca su odrastala i završila fakultete, zaposlili se u našoj tvrtki i danas su mi velika pomoć. Kćer je ekonomistica i vodi financije,  sin je završio studij drvne tehnologije i vodi komercijalu, a ja sam zadužen za proizvodnju i osiguravanje sirovine na domaćem tržištu. Nakon tih dvadesetak godina uspio sam postići dobar ugovor s Hrvatskim šumama za nabavku sirovine jer to znači biti ili ne biti, opstati ili propasti. Opstali smo dobrim dijelom i zato jer smo uvijek poštovali svoje poslovne partnere i dogovore glede kvalitete i pravovremenih rokova isporuke.

Veliki izvoznici – veliki gubitnici

S kakvim se problemima danas susrećete?

Danas se susrećemo s problemom nedostatka stručnih kadrova za proizvodnju zbog loše organiziranog obrazovnog sustava bez kriterija i selekcija. S druge strane problem su i relativno male plaće općenito u prerađivačkoj industriji pa je teško doći do potrebnih kadrova jer nitko za malu plaću ne želi raditi svaki dan. Velik je problem i nedostatak kvalitetnog kapitala naših tvrtki, dok je s druge strane velika dostupnost kapitala za strane investitore koji preko naših firmi u teškoćama dolaze do njihovih nekretnina i do velikih kvota za sirovinu.

To je velika opasnost za domaće drvoprerađivače jer se može dogoditi da mnogi propadnu zbog nemogućnosti da dođu do sirovine. Sljedeći veliki problem su negativne tečajne razlike zbog kojim smo mi veliki izvoznici – veliki gubitnici.

Uredno proizvodimo i izvažamo, unosimo svježi zdravi kapital u Hrvatsku i uredno bilježimo negativne tečajne razlike. Tražimo od nadležnih državnih institucija da se to promijeni, ali do sada ni jedna vlada nije imala političke hrabrosti da riješi taj problem. Isto tako tražimo pravedniju raspodjelu sirovine za drvnu industriju.

Zašto su propala mnoga velika drvoprerađivačka poduzeća, a male privatne tvrtke usprkos svih problema opstale?

Radi se o menadžmentu koji je rukovodio tim velikim poduzećima. Očito im core bussines nije bila proizvodnja nego neki drugi interesi. Rukovodstva tih bivših  komunističkih mastodonata više su se u vrijeme tzv. pretvorbe bavila time kako „očerupati“ i osiromašiti tvrtku da bi se lakše prodala, odnosno kupila, pa i po cijenu da propadne. To su bili „plodovi“ loše privatizacije. A mi mali privatnici smo opstali jer smo se borili za svoju tvrtku, jer smo bili korektni prema svojim kupcima i dobavljačima, podmirivali svoje obaveze i – puno smo delali. Trebalo je puno strpljenja, odricanja i rada  i to je donijelo rezultate kakve danas imamo.

IKEA želi više od 25 posto proizvodnje

Kakvi su današnji rezultati tvrtke „Kircek“ ?

Osim što smo povećali vrijednost firme i tehnološki se podigli na razinu jedne od najmodernijih u europskim razmjerima, automatizirali smo svoju proizvodnju koju plasiramo na zahtjevno europsko i svjetsko tržište, ostvarili smo dugoročnu suradnju s inozemnim kupcima, pa i onima s posebnim zahtjevima  kao što je IKEA. Izvozimo gotovo 99 posto svojih proizvoda, a kad je riječ o IKEA-i isporučujemo joj 25 posto svoje proizvodnje. „Pritišću“ nas da za njih proizvodimo u još većoj mjeri. Njihove cijene nisu posebno atraktivne a traže vrhunsku kvalitetu izvedbe. S njima ne mogu svi raditi jer imaju posebne zahtjeve glede ekologije i zaštite na radu prema njihovim vlastitim posebnim propisima. Poslovna suradnja s njima nam je pomogla za još bolju organizaciju firme i podizanje „ljestvice“ standarda proizvodnje.

Uz Švedsku, naši glavni kupci su i druge skandinavske zemlje, Engleska i zemlje Beneluxa, nešto manje izvozimo u Švicarsku, Njemačku i Francusku.

Nakon 10 milijuna kuna ulažu novih 4 milijuna eura

Nedavno ste realizirali još jedan projekt u vrijednosti 10 milijuna kuna?

Sredstva iz europskog fonda od 3,5 milijuna kuna i 6,5 milijuna kuna naših sredstava uložili smo u automatizaciju proizvodnje i poboljšanje proizvodnih uvjeta. Tako smo olakšali rad djelatnicima i povećali kapacitet proizvodnje, čime će se povećati i produktivnost od 20 do 25 posto. Nakon završetka tog programa započeli smo i s novim zapošljavanjem ljudi na novim proizvodima, te će tako biti zaposleno novih desetak djelatnika, uz 65 postojećih.

Već sada smo u novom velikom projektu vrijednom 4 milijuna eura. Radi se o projektu kogeneracije tj. investiciji u obnovljive izvore energije na drvnu bio masu. Trenutno su u tijeku zemljani radovi za izgradnju objekta, paralelno s izgradnjom slijedi montaža opreme i postrojenja, a do kraja ove godine planiramo završetak te velike investicije. Energiju ćemo koristiti za sušenje, termičku obradu drva i grijanje postojećih hala.

Jeste li za tu investiciju ostvarili povoljne kredite?

Projekt vlastite energane na biomasu financiramo putem komercijalnog kredita. Bankari bi rekli po niskim kamatama, no to nije baš tako jer kad se zbroje troškovi ugovora po kreditu od 40 tisuća kuna koji ovjerava javni bilježnik, pa troškove kredita od pedesetak tisuća kuna i sva ostala davanja, onda ispadaju kamate od 8 i više posto. 

Vladi jedva „trica“

Za kraj: kako komentirate najnovije potrese u hrvatskoj vladi i kako ocjenjujete njezin dosadašnji rad?

Svaka nestabilnost bilo koje vlade donosi posljedice i poremećaje bilo glede tržišnih uvjeta, uvjeta financiranja ili na bilo kojem području. Nestabilnost vlade uvijek donosi neke potrese. Za svoj dosadašnji rad vlada ne zaslužuje ocjenu višu od dobar. Pokušali su napraviti neke porezne reforme ali još uvijek se ne vide rezultati. Govorili su o smanjenju poreza, neke su možda smanjili, ali su bazu poreza proširili, pa mi u realnom sektoru ne osjećamo nikakve promjene.

Očekujemo još uvijek da stvori pozitivni zakonski okvir u kojem bi građani mogli sigurno raditi, privređivati i živjeti, a ne samo preživljavati.

Komentari

30.04.2017. 10:00h Zadnja izmjena: 30.04.2017. 11:09

Foto: Arhiva