Čak i u Križevcima imaju moje eksponate u muzeju, u dvorcu Veliki tabor je moj stalni postav, ali u Varaždinu – ništa. Valjda je Varaždin prevelik grad za mene, a New York je provincija – kaže Lupino

Varaždinac Stjepan Lepen iz Blažekove ulice kojeg prijatelji iz djetinjstva zovu „Pepa“, u svjetskim razmjerima prepoznatljiv jednostavno kao Lupino čiji je istoimeni potpis brand njegovih umjetničkih djela koje cijene i uvažavaju kritičari umjetnosti od Hrvatske do Amerike. Svratio je ovih dana nakratko u Hrvatsku i svoj Varaždin i rado pristao na intervju za eVaraždin te otvoreno progovorio o svojim varaždinskim mladenačkim danima, svjetskim putešestvijama i odnosu rodnog grada prema njegovim djelima.

Nemam ja obiteljski život, a kad sam u Hrvatskoj živim i radim većinom u Zagrebu. U Hrvatskoj mijenjam prebivališta od Zagreba, Varaždina do Zadra i Hvara.  Na slici: Lupino izrađuje Fire Women

Nakon otvorenja Vaše čuvene izložbe skulptura na newyorškoj 5. aveniji  o kojoj su mediji uvelike izvještavali, došli ste u Hrvatsku na svega par dana, a u Varaždin „na tren“ da bi ponovo otišli. Kamo?

Putovi me vode dalje u Ljubljanu, Müncheni i Beč, gdje pripremam svoje nove izložbe svojih djela, poznate pod nazivom lupinizam.

Gdje je zapravo Vaše boravište, s kim živite, gdje Vam je obitelj, djeca?

Nemam ja obiteljski život, a kad sam u Hrvatskoj živim i radim većinom u Zagrebu. U Hrvatskoj mijenjam prebivališta od Zagreba, Varaždina do Zadra i Hvara. Viđam se i s djecom, kćer Zita studira matematiku u Rijeci, kćerka Camil je u Los Angelesu, a sin Martin je u Karlovcu kod mame i studira menagment u turizmu.

Kakvi su bili Vaši mladenački varaždinski dani, zašto ste otišli iz Varaždina?

U Varaždinu sam napravio prve korake u bavljenju sportom. Hrvanje je bilo moj prvi sport, prvi trener mi je bio Bakšaj, pa potom Ivan Runac, otac Alena Runca s kojim sam ponekad trenirao. Bavio sam se i kajakom na divljim vodama i bio juniorski prvak Jugoslavije u spustu. Potom sam se bavio karateom i postao neslužbeni svjetski prvak u Nambu Sankukaj stilu na svjetskom prvenstvu u Parizu. Hrvatska mi je bila premala, želio sam okusiti život u svjetskim metropolama. U Rimu sam bio tjelohranitelj i imao svoj karate klub, a iz Rima sam otišao u London gdje sam učio engleski; a iz Engleske sam otišao u New York studirati glumu i bio foto model za poznate svjetske modne kuće kao što su primjerice, Valentino, Armani, Versaci … Tamo sam počeo fotografirati i postao poznat po umjetničkim fotografijama.

Hrvatska mi je bila premala, želio sam okusiti život u svjetskim metropolama. U Rimu sam bio tjelohranitelj i imao svoj karate klub, a iz Rima sam otišao u London gdje sam učio engleski; a iz Engleske sam otišao u New York studirati glumu i bio foto model za poznate svjetske modne kuće kao što su primjerice, Valentino, Armani, Versaci

Fotografirao i Varaždinke

Posebno su bili traženi Vaši ženski aktovi. Da li ste Varaždinu snimali i Varaždinke?

Snimao sam najprije u New Yorku i u godinu dana sam se probio do to mjere da sam surađivao s devet svjetski poznatih medijskih kuća, između ostalih za u ono vrijeme najavangardniji Peper magazin, pa za Zoom i Fhoto, talijanski i francuski Vouge, kao i Details, Max, Stern, moje su slike bile po cijelom svijetu.  U Hrvatskoj i Varaždinu sam snimao već kasnije za ondašnje duplerice Starta, pa za Globus, radio sam s pokojnim Pukanićem mnoge hrvatske modele. Snimao sam i neke poznate Varaždinke no ne bi bilo zgodno da javno otkrivam njihova imena, no mogu reći da su se pred mojim objektivom našle mnoge estradne umjetnice kao Ivana Banfić, Vanna, Indira, Ena i Mia Begović te mnoge druge.

Gdje ste otkrili te svoje talente za umjetničko izražavanje kamerom, slikanjem, skulpturom?

Kako sam rekao, sve je počelo u New Yorku gdje sam se puno kretao po tamošnjim poznatim klubovima i postao „kralj noći“ kako su me u javnosti prozvali. Čak me je prošle godine newyorkši magazin svrstao među deset najznačajnijih ličnosti newyorške scene iz osamdesetih godina.

Družili ste se s mnogim zvijezdama svjetskog jet seta. Da li Vam je tko od njih posebno pomogao da postanete tako poznat?

Ma, to su gluposti. Nisam se ja družio s poznatim facama zato da s njima „visim“po tim klubovima i zavisim od poznatih, ja sam samostalno radio svoj posao i snimao po vlastitoj inspiraciji. Nitko me nije „vinuo u orbitu“, sve što sam stvorio isključivo je plod vlastitog rada.

Newyorkši magazin Lupina je prošle godine svrstao među deset najznačajnijih ličnosti newyorške scene iz osamdesetih godina. No kaže, da ga nitko me nije „vinuo u orbitu“, nego sve što sam stvorio, isključivo je plod vlastitog rada. Na slici: Lupino s Peleom (gore), s Naomi Campbell i reperom Puff Dadijem

"Habuš, najgori gradonačelnik Varaždina"

Trenutno su Vam skulpture glavna preokupacija. Gdje iz izrađujete?

Skulpture i slikarstvo, ali skulpture su ipak na prvom mjestu. Radim ih na nekoliko mjesta – u Ljevaonici Ujević brončane, drvo nabavljam kod PPS Galeković,  željezo kupujem u tvrtci „Bid“, režem ga u tvrtki „Laser“, a skulpture radim Promed Novoselca.  Moje skulpture su najviše pridonijele nazivu lupinizam, kako je taj moj umjetnički pravac nazvala povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak zbog njihove originalnosti i autorske posebnosti. O toj mojoj umjetnosti pisao je i poznati kritičar Henry Hemygwaj, profesor na Oxfordu.

Imali ste izložbe u Americi od Los Angelesa do New Yorka, te u Hrvatskoj u Rijeci, Splitu, Zagrebu. Zašto ne i u Varaždinu?

Svugdje su imale velikog odjeka, u Splitu su primjerice, moja djela bila na grupnoj izložbi zajedno s velikanima kao što su Piccaso, Goya, a od Hrvata samo ja,Trokut i Stošić. Kaj se Varaždina tiče to je valjda preveliki grad za mene, a New York i druge metropole kamo me pozivaju su provincija. Kod sada već bivšeg gradonačelnika nije bilo sluha za moja djela, mislim da je to bio najgori gradonačelnik Varaždina. S Čehokom sam imao dobru suradnju, on je bar imao razumijevanja za varaždinsku kulturu. Nakon Čehoka moje izložbe više nije bilo itako sam odustao od Varaždina jer kad sam im to ponudio nije bilo interesa. Čak u Križevcima imaju moje izloške u muzeju, u dvorcu u Velikom Taboru imam stalnu postavu, moji su radovi i u Svetom Martinu na Muri i u Istri, ali ne i u mom rodnom gradu. Varaždin bi htio biti grad kulture i turistički grad, ali nema sluha za ono što bi bilo zanimljivo za turiste.

Kakvi su Vam daljnji planovi?

Pripremam neka djela za kinesko tržište, postoji i interes londonske galerije za tri moje skulpture. Zainteresirane su i druge galerije ali problem mi je s manjim galerijama jer su moje skulpture prevelike. Rupert Word jedan od najvećih likovnih kritičara u Njemačkoj ponudio mi je da organizira moje izložbe u Njemačkoj. 

S Čehokom sam imao dobru suradnju, on je bar imao razumijevanja za varaždinsku kulturu. Nakon Čehoka za moje izložbe više nije bilo interesa pa sam odustao od Varaždina. Čak u Križevcima imaju moje izloške u muzeju, u dvorcu u Velikom Taboru imam stalnu postavu, moji su radovi i u Svetom Martinu na Muri i u Istri, ali ne i u mom rodnom gradu. Na slici kako slijedi: s Eleonorom Pieroni )talijanskom glumicom) i Domenicom Vacca; s Jimmy Ripom; s poznatom art kolekcionarom Barbarom; s Akexandarom Cknstantinom i njegovom suprugom Sabinom

Komentari

23.04.2017. 09:52h Zadnja izmjena: 23.04.2017. 19:57

Foto: Privatna arhiva